Beli bor je višegodišnje zimzeleno drvo četinara. Raste do 25 metara u visinu a prečnik stabla kada je zrelo je 1m, a može doseći i do 35-45 metara visine i 1,7 m prečnika stabla. Koren belog bora prodire duboko u tlo. Dok je mlađi, kora je smeđe-crvenkasta a posle postaje sivo-smeđa. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice (četine) formiraju čuperke po dva zajedno, duge 5 do 6 cm, sivo-zelene boje. Cvetovi su jednodomni. Iz ženskih cvetova se formiraju male šišarke, koje su u početku crvenkaste, a posle poprimaju smeđu boju i postaju drvenaste. |
 |
Poreklo: |
|
|
Poreklom je iz Evrope i Azije, šireći se od Škotske, Irske i Portugala na zapadu, na istoku do istočnog Sibira, južno do Kavkaza, i daleko na sever, kao i unutar Arktičkog kruga u Skandinaviji. |
 |
Stanište: |
|
|
Raste u širokom području Europe i Severne Azije, kako u nizijama tako i u brdskim područjima. |
 |
Razmnožavanje, gajenje i nega: |
|
|
Skromnih je zahteva. Pogodna za parkove i veće vrtove, pojedinačno ili u grupacijama. Voli puno svetlosti. Prilagodljiv je na ekološke uslove temperature, vlage i tla. Doživi do 250 godina. Dobro podnosi mraz, sušu i zimske studeni i zagađenja. Mlad bor je osetljiv na sneg. |
 |
Lekoviti deo biljke: |
|
|
Mladi izdanci i iglice |
 |
|
|
|
|
 |
Lekovito delovanje: |
|
|
Mladi izdanci bora koriste se u lečenju dugotrajnih katara disajnih puteva, promuklosti, kašlja, laganijeg bronhitisa i dr. Mlade iglice se primenjuju u lečenju astme, za inhalaciju, u lečenju reumatskh bolesti i gihta. Kod grčeva izazvanih kamenjem u žuči koristi se sveže isceđena smola. Blagotvorno deluje na hemoroide ceo gastroenterološki sistem. |
Sorry, the comment form is closed at this time.