
DUALIZAM DOBRA I ZLA
Ako je dualističko gledište istinito, tada zla sila mora biti biće kome se dopada zlo radi samog zla. U stvarnosti, međutim, ne srećemo nikoga ko voli zlo samo zato što je ono loše.
Najbliža takvom stavu bi bila okrutnost. Ali u stvarnom životu ljudi su okrutni iz dva razloga – ili zato što su sadisti, to jest, seksualno izopačeni, pa im okrutnost pričinjava čulno zadovoljstvo, ili, pak, žele okrutnošću da postignu nešto drugo – bogatstvo, moć ili sigurnost. Svakako, postići moć, bogatstvo i sigurnost nije loše. Zlo se sastoji u tome što pokušavamo da ih ostvarimo na pogrešan način ili što želimo da ih imamo u prevelikim količinama. Naravno, ne želim time da kažem da ljudi koji ovome streme nisu užasno pokvareni, već da pokvarenost, kad je pažljivo razmotrimo, predstavlja težnju za nečim dobrim na pogrešan način. Čovek može da bude dobar radi samog dobra, ali ne može da bude zao samo radi zla. Vi možete da budete ljubazni i onda kad vam nije do ljubaznosti, kad vam to ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo, samo zato što znate da je ljubaznost ispravna. Niko, međutim, nije okrutan zato što je okrutnost loša, već zato što mu pričinjava zadovoljstvo ili donosi korist. Drugim rečima, zlo ne može na isti način da bude uspešno čak ni u svojoj zlobi, kao što dobro može da bude uspešno u svojoj dobroti. Dobro je, da se tako izrazimo, ono što samo po sebi jeste; zlo je iskvareno dobro.
Nešto mora najpre da bude dobro, da bi se moglo iskvariti. Sadizam smo nazvali seksualnom izopačenošću. Moramo, međutim, da imamo predstavu o normalnoj seksulanosti da bismo mogli da govorimo o njenoj izopačenosti. Izopačenost možemo da procenimo zato što znamo kako izgleda normalno ponašanje, ali normalno ne možemo da objasnimo na osnovu izopačenog. Iz toga sledi da je ova zla sila, koja se smatra jednako moćnom kao dobra sila i koja zlo voli na isti način kao i dobra sila dobrotu, najobičnija utvara. Da bi bila zla, ona mora da želi dobro koje ostvaruje na pogrešan način, mora da ima porive koji su izvorno dobri da bi mogla da ih izopači. Ali, ako je zla, ona ne može u sebi da ima ni dobro koje bi želela, ni dobar poriv koji bi izopačila. Oboje mora dobijati od dobre sile. A, ako je tako, tada ne može biti govora o njenoj nezavisnosti.
Hajde da ovo pojednostavimo. Da bi bila zla, ova sila mora da postoji i poseduje inteligenciju i volju. Postojanje, inteligencija i volja su, međutim, same po sebi dobre. Stoga ona mora da ih dobija od dobre sile – čak i da bi bila zla, ova sila mora da pozajmljuje ili krade od svoje suparnice. Da li sada shvatate zašto Svete knjige oduvek tvrde da je đavo pali anđeo? Ovo nije samo priča za decu. To je stvarno priznavanje činjenice da je zlo parazit, a ne prvobitno stanje. Sile koje omogućavaju zlu da postoji jesu sile koje daje dobrota. Sve ono što omogućava zlom čoveku da svoje zlo iskaže samo po sebi je dobro – odlučnost, pamet, dobar izgled, samo postojanje. Zbog toga dualizam, strogo gledano, nije utemeljen.
Jedna od stvari koje su me iznenadile kada sam prvi put ozbiljno pročitao Novi Zavet jeste to što se u njemu tako mnogo govori o mračnoj sili u svetu – o moćnom zlom duhu koji je, smatra se, ona sila koja stoji iza smrti, bolesti i greha. Razlika je u tome što je ovu mračnu silu stvorio Bog. On ju je stvorio dobrom, ali ona se pokvarila. Hrišćanstvo se slaže sa dualizmom da je ovaj svet ratište. Ali ono ne misli da nezavisne sile ratuju. Ono misli da je u pitanju građanski rat, pobuna, a da mi živimo u onom delu kosmosa koji je okupirao taj pobunjenik. Hrišćanstvo govori o tome kako je pravedni car stigao, mogli bismo reći prerušen, i kako sve nas poziva da učestvujemo u velikom pokretu otpora.
Znam da će me neko upitati: “Da li stvarno nameravaš da nas sada, u današnje vreme, ponovo upoznaješ sa našim starim prijateljem đavolom – koji ima kopita, rogove i sve što uz to ide?” Šta vreme ima s tim – ne znam. A nije mi mnogo stalo ni do kopita i rogova. Ali, što se svega ostalog tiče, moj odgovor je potvrdan. Ne tvrdim da znam išta o izgledu đavola. Ako bi neko želeo da ga bolje upozna, ja bih mu rekao: “Ne brini. Ako stvarno želiš, upoznaćeš ga. Da li će ti se dopasti kad ga upoznaš – to je već drugo pitanje.”
K.S. Luis (C.S.Lewis)
Sorry, the comment form is closed at this time.