
EMPATIJA – DA LI HODATE U TUĐIM CIPELAMA?
Poznato je iskustvo malog siročeta koje je čežnjivo gledalo kroz izlog prodavnice krofni baš posle Drugog svetskog rata. Od mirisa mu je išla voda na usta, ali uopšte nije imao novca. Tiho se molio da ima nešto dobro da pojede.
Tu se zadesio jedan ruski vojnik. „Želiš li neku?”, upitao ga je, gestikulirajući prema pekari. Dečak je žudno klimnuo, pa je vojnik ušao unutra, kupio tuce krofni i nemo pružio kesu detetu.
Dete je pogledalo u kesu, pa onda u vojnikovo lice. „Gospodine”, rekao je glasom nevinog čuđenja, „da li ste vi Bog?”
Na neki način, ljudi “mekog srca” predstavljaju Boga onima kojima služe. „Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima”, rekao je Bog, „da vide vaša dobra dela i slave oca vašega koji je na nebesima.”
Jedan od najpodsticajnijih doživljaja za saosjećajne ljude je kada njihova ljubav prema drugima sija tako preko njihove službe da se neko otvori prema Bogu po prvi put. Onda ti ljudi mogu da posmatraju zadivljujući prizor kako Bog potpuno menja neki ljudski život – da vide kako se njihove vrednosti transformišu, njihovi odnosi obnavljaju, njihovi karakteri popravljaju i njihovi prioriteti ponovo postavljaju.
Sorry, the comment form is closed at this time.