GOJAZNOST – BOLEST MODERNOG DOBA

Debljinu ili gojaznost opisujemo kao povećano nakupljanje masti u tijelu, sa tendencijom da ozbiljno ugrozi i naruši zdrav­lje. Debljina je hronična bolest koja poprima epidemijske razmjere i prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije postaje vodeći problem javnoga zdravstva u novom milenijumu. Alarmantni su podaci da u razvijenim zemljama od gojaznosti  boluje gotovo trećina odraslog stanovništva i čak petina djece. Ona se javlja kada je energetski unos (hrana) mnogo veći od energetske potrošnje (fiziološke funkcije, fizička aktivnost).

Ljudska vrsta počela je patiti od viška kilograma, tek kad je osigurano dovoljno hrane i vremena za ljenčarenje, zbog ne­ravnoteže između unosa i potrošnje energije. Debljina je ozbiljna bolest koja izaziva mnoge komplikacije, zbog čega se smanjuje kvalitet života, radna sposobnost i životni vijek. Debljina ugrožava zdravlje i vodi u bolest.

Trenutne procjene su da preko 300 000 ljudi godišnje umre od gojaznosti i njom izazvanih komplikacija. Debljina se javlja kada u tijelu postoji velik broj masnih ćelija, odnosno kada su te ćelije prepunjene. U nekim su slučajevima prisutna oba ta uzroka. Dugo vremena se smatralo da odrasle osobe ne mogu stvarati nove masne ćelije, te da je njihov broj konačan i stvoren u mlađoj dobi.

Danas znamo da i kod odraslih mogu nastati nove masne ćelije, kada stare postanu prepunjene mašću. Odrasla osoba prosječne tjelesne težine ima u svome tijelu preko 30 milijardi masnih ćelija. Debele osobe mogu imati više od 100, ponekad čak i do 200 milijardi masnih ćelija. Pretpostavka je da se stvoreni broj masnih ćelija ne može smanjivati, pa je upravo to i jedan od razloga zašto debele  osobe najčešće imaju problema s održavanjem normalne tjelesne težine, tokom čitavog života.(Sl.2)Debljinu ili gojaznost opisujemo kao povećano nakupljanje masti u tijelu, sa tendencijom da ozbiljno ugrozi i naruši zdravlje. Debljina je hronična bolest koja poprima epidemijske razmjere i prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije postaje vodeći problem javnoga zdravstva u novom milenijumu. Alarmantni su podaci da u razvijenim zemljama od gojaznosti boluje gotovo trećina odraslog stanovništva i čak petina djece. Ona se javlja kada je energetski unos (hrana) mnogo veći od energetske potrošnje (fiziološke funkcije, fizička aktivnost).
Ljudska vrsta počela je patiti od viška kilograma, tek kad je osigurano dovoljno hrane i vremena za ljenčarenje, zbog neravnoteže između unosa i potrošnje energije. Debljina je ozbiljna bolest koja izaziva mnoge komplikacije, zbog čega se smanjuje kvalitet života, radna sposobnost i životni vijek. Debljina ugrožava zdravlje i vodi u bolest.(Sl.1)
Trenutne procjene su da preko 300 000 ljudi godišnje umre od gojaznosti i njom izazvanih komplikacija. Debljina se javlja kada u tijelu postoji velik broj masnih ćelija, odnosno kada su te ćelije prepunjene. U nekim su slučajevima prisutna oba ta uzroka. Dugo vremena se smatralo da odrasle osobe ne mogu stvarati nove masne ćelije, te da je njihov broj konačan i stvoren u mlađoj dobi.
Danas znamo da i kod odraslih mogu nastati nove masne ćelije, kada stare postanu prepunjene mašću. Odrasla osoba prosječne tjelesne težine ima u svome tijelu preko 30 milijardi masnih ćelija. Debele osobe mogu imati više od 100, ponekad čak i do 200 milijardi masnih ćelija. Pretpostavka je da se stvoreni broj masnih ćelija ne može smanjivati, pa je upravo to i jedan od razloga zašto debele osobe najčešće imaju problema s održavanjem normalne tjelesne težine, tokom čitavog života.(Sl.2)
Jednom stvorenu masnu ćeliju vrlo je lako napuniti mašću, ali je teško eliminisati mast iz nje. Jedan kilogram masti predstav¬lja oko 7 000 suvišno unesenih kalorija. Osobe sa povećanom tjelesnom težinom češće obolijevaju od sledećih bolesti:
* povećanja krvnog pritiska,
* srčanih bolesti (infarkta i angine pektoris),
* šećerne bolesti,
* masnoća u krvi (holesterola i triglicerida),
* raka (crijeva, dojke, prostate) i
* degenerativnih bolesti zglobova. (osteoartritis)
Posledice debljine mogu biti:
* bolovi u zglobovima i leđima,
* gubitak daha, već pri najmanjem naporu,
* povećano znojenje,
* žučni kamenci,
* proširene vene i
* teškoće sa disanjem u snu. (hrkanje)
Pri povećanju tjelesne težine dolazi do naglog povećanja rizika od smrtnosti. Znači, što čovjek ima veću tjelesnu težinu, to je opasnost od prerane smrti veća.(Sl.3)

Najjednostavniji i najneposredniji način procjene gojaznosti jeste upotreba vage. Iako je vagu lako upotrebiti, razlike u visini i građi tijela zahtijevaju primjenu tabele sa posebnim standardima. Dakle, nije dovoljno izmeriti samo težinu, već uporediti je sa visinom. Zato je potrebno izračunati indeks tjelesne mase (ITM). ITM se izračunava tako da se tjelesna težina u kilogramima podijeli sa kvadratom visine tijela u metrima.
Npr. osoba je teška 100 kg i visoka 1,70 m.
Na osnovu ove metode možemo svaku osobu svrstati u
neku od kategorija:
ITM manji od 25…………. normalna tjelesna težina,
ITM izmedju 25 i 30……..povećana tjelesna težina,
ITM veći od 30…………… debljina.
Indeks tjelesne mase je dobar pokazatelj rizika za nastanak bolesti povezanih sa debljinom.(Sl.4)

Postoji još jedna posebno jednostavna metoda utvrđivanja povećanja tjelesne težine, a vrši se mjerenjem obima struka. Smatra se da normalan obim struka ne bi trebao prelaziti 80 cm za žene, a 94 cm za muškarace.(Sl.5)
Tipovi gojaznosti
Izražene su polne razlike u raspodjeli masnog tkiva. Kod muškaraca se masno tkivo nakuplja u gornjem dijelu tijela, kao npr. u predjelu ramena, prsnog koša i trbuha (muška abdominalana debljina ili debljina u obliku jabuke).(Sl.6)
Kod žena se naprotiv, masno tkivo nakuplja pretežno u do¬njem dijelu tijela, kao npr. u predjelu stražnjice i kukovima (tzv. ženska, glutealna debljina ili debljina u obliku kruške). Osnovnu ulogu u preraspodjeli masnog tkiva imaju hormoni.(Sl.7)
Debljinu možemo podjeliti i prema broju i veličini masnih ćelija na hiperplastičnu, u kojoj je povećan broj masnih ćelija i hipertrofičnu kod koje je povećana veličina masnih ćelija.
Pokazano je da se broj masnih ćelija može najčešće povećati u doba razvoja – intrauterinoj dobi, novorođenačkoj dobi, u prve tri godine života i u pubertetu. Mršavljenjem se ne smanjuje broj masnih ćelija, nego samo njihova veličina.
Etiologija nastanka debljine
Očigledno je da postoje brojni i različiti faktori koji uzrokuju debljinu. Jedan od najčešćih je sasvim sigurno unos kalorijski bogate hrane u organizam. Užurbani način života, neredovni obroci i često uzimanje tzv. “brze hrane” još su neki od faktora, koji pridonose nakupljanju suvišnih kilograma.
Rizični faktor predstavlja i nedovoljna i neredovna fizička aktivnost, odnosno vježbanje. Kada tijelo na taj način ne uspije potrošiti suvišne kalorije, one se jednostavno pohrane u obliku masti. Kao i kod brojnih drugih bolesti, genetika i kod debljine ima značajnu ulogu. Ponekad i psihološki faktori mogu uzrokovati pojavu debljine. Za mnoge ljude jelo predstavlja oblik borbe protiv tuge, ljutnje ili čak dosade.
Takođe, pominjemo i životno doba, kao bitan faktor za povećanje debljine. Godine nose sa sobom povećanje masnih depoa i smanjenje mišićne mase. To se posebno odnosi na žene, zbog manjka mišićne mase. Mnogo faktora utiče na pojavu debljine.
Nabrojaćemo neke:
* genetički,
* faktori okoline,
* neurološki i psihološki,
* biohemijski i
* kulturološki i psihosocijalni faktori.
U posebnu grupu dolaze medicinski faktori:
* neliječena hipotireoza,
* cushingov sindrom i
* hipotalamička debljina.
Konzumiranje hrane preko potreba za 1% daje višak od
10 000 kcal/godišnje ili višak od 1-2 kg.
ZDRAVSTVENE POSLJEDICE DEBLJINE SU:
* povećanje obolijevanja i smrtnosti,
* smanjena produktivnost,
* povećani troškovi zdravstvene zaštite i
* diskriminacija: socijalna i ekonomska.
Debljina je faktor rizika za mnoge bolesti, tj. debele osobe lakše obolijevaju od sledećih bolesti:
* srčane bolesti,
* šećerna bolest,
* visok krvni pritisak,
* povećane masnoće,
* moždani udar,
* otežano disanje u snu,
* degenerativne bolesti,
* pojava raka,
* žučni kamenci i
* ginekološki poremećaji.
Mnoge bolesti su povezane sa debljinom. Srčane bolesti vrlo često su uzrokovane i potencirane kod gojaznih osoba. Prema Framingamskoj studiji definisana je opasnost od debljine, koja je gotovo identična opasnosti za zdravlje koja prijeti od pušenja.
Porast tjelesne težine zahtijeva pojačan rad srca, koje mora opskrbiti višak tkiva. Pojačan rad srca postiže se povećanjem krvnog pritiska i zapremine krvi, što dovodi do povećanja i proširenja srčanog mišića u lijevoj komori. Debljina je izuzetno opterećenje za naše srce. Poznato je da 1kg viška masnoća traži od srca dodatnih 4000 metara krvnih žila.
Upravo je ovo značajan faktor rizika za nastanak nagle smrti, ali i drugih srčanih bolesti i komplikacija. Pouzdano je dokazano da je inzulinska otpornost početni poremećaj, koji dovodi do povećanog krvnog pritiska i povećanja masnoća u krvi.
Inzulinska otpornost ima ključnu ulogu u vezi debljine i nastanka šećerne bolesti, kao i povećanja krvnog pritiska. Glavna karakteristika inzulinske otpornosti jeste smanjenje ulaska šećera u mišiće i povećano stvaranje masti. Poremećaji koji proizilaze iz debljine su nazvani “smrtonosni kvartet”.
Rizik osobe sa visokim krvnim pritiskom za nastanak moždanog udara je 7 puta veći nego kod populacije sa normalnim pritiskom. Mnoge studije pokazuju da kod mlađih osoba od 20-40 godina, visok krvni pritisak se javlja 6 puta češće kod debelih, nego kod njihovih vršnjaka normalne tjelesne težine.
Kada govorimo o spriječavanju nastanka te bolesti, mislimo u prvom redu o uklanjanju rizika za nastanak debljine, a to je u prvom redu ishrana. Epidemiološke studije pokazuju povezanost debljine i porasta masnoća u krvi.
Povećane masnoće djeluju kao supstrat za oštećenje zida krvnog suda, a kasnije i za taloženje tih masnoća. Ova dva poremećaja će dovesti do pojave ateroskleroze. Za kompletnu patologiju veoma je bitan raspored masnog tkiva. Povećanje masti u predjelu trbuha, tj. muški tip debljine, više utiče na povećanje masnoća u krvi. (Sl.6,7) Učestalost uzimanja obroka, može takođe uticati na masnoće u krvi. Kod osoba s normalnom tjelesnom težinom, koje uzimaju više manjih obroka dnevno, koncentracija masnoća u krvi niža je nego u onih koji uzimaju jedan ili dva obroka dnevno.
Zajedno sa porastom debljine u svijetu raste i učestalost šećerne bolesti tip II, tako da te dvije bolesti čine najčešće metaboličke poremećaje u svijetu. Rizik za nastanak šećerne bolesti eksponencijalno raste s porastom tjelesne težine tj. ITM-a. Rizik je 80 puta veći kod osoba sa ITM preko 40, nego kod osoba sa normalnim ITM-om. Centralna debljina, koja se ispoljava u povećanju obima struka, posebno je opasna. Utvrđeno je da 80% osoba sa dijabetesom je istovremeno i debelo. Sniženje 5-10% tjelesne težine znatno može popraviti zdravstveno stanje i obolijevanje povezano sa dijabetesom. Pravilna ishrana i fizičke aktivnosti sa najbolja terapija dijabetesa.
Gojaznost i karcinomi
Najnovije studije pokazuju da je oko 60% pacijenata oboljelih od kancera debelog crijeva, uz to i debelo. Rak debelog crijeva i rektuma je treća po učestalosti zloćudna bolest u svijetu u oba pola. Mnoga istraživanja povezuju ovaj rak sa ishranom bogatom mastima i debljinom.
Veći sadržaj masti u ishrani dovodi do povećanja anaeroba u crijevima, što doprinosi pretvaranju normalnih žučnih kiselina u tercijarne masne kiseline – posebno litoholnu, koja ima kancerogeno djelovanje.
Bitno značenje ima i povećanje nivoa inzulina u debljini, koji je faktor rasta mukoznih ćelija u crijevu, a samim tim pridonosi stvaranju raka. Povećana količina masnoga tkiva povećava nivo hormona estrogena, koji povećava obolijevanje od raka. Svaki treći novodijagnostikovani rak je rak dojke. Četrdeset osam posto oboljelih od karcinoma dojke u postmenopauznom dobu je debelo. Debljina je naročito opasna okolnost za pojavu raka materice, koji se kod debelih žena javlja čak 5 puta češće nego kod žena normalne težine. Izuzetno je bitna povezanost debljine i rizika od raka endometrija. Obratimo pažnju na najčešće tumore kod žena i muškaraca, koji su povezani sa debljinom
Ženska populacija debelih 6 puta češće obolijeva od bolesti žučnog mjehura nego žene normalne težine. Prednosti koje osoba može imati od smanjenja težine za samo 5-10% su ogromne.
Svaki izgubljeni kilogram snižava sistolni pritisak za 2,5 mmHg, a produžuje trajanje života za 3-4 mjeseca. Tako npr. kod raka dojke 48% žena je gojazno, a smatra se da je svaki četvrti rak dojke direktno uzrokovan debljinom. Više od pola slučajeva raka je povezano sa uslovima života. Više od 60% svih vrsta raka kod žena su posledica nepravilne ishrane.
Nešto bolja situacija je sa muškom populacijom, ali svakako je i ona alarmantna, jer svaki drugi rak kod muškaraca je povezan sa nepravilnom ishranom. Medicinski izvještaji govore da se šećerna bolest tip II najčešće javlja kod gojaznih osoba.
Najmanje 80% osoba sa šećernom bolesti je gojazno, što govori o povezanosti debljine i dijabetesa. Klinički značajni poremećaji koji se javljaju u debljini mogu se podijeliti u mehaničke i metaboličke, iako su brojne komplikacije zapravo njihova kombinacija.(Sl.8)
Debljina se nije pojavila iznenada. Suvišni kilogrami naku¬¬pljali su se mjesecima i godinama. Zbog toga je i za mršavljenje potrebno vrijeme. Od drastičnog gubitka viška kilograma važnije je umjereno smanjenje tjelesne težine i njeno trajno održavanje.
Postavite realan i dostižan cilj!
Smanjenje tjelesne težine za samo 5-10% ( 5-10 kg na težinu od 100 kg) i njeno održavanje znatno će poboljšati vaše zdravlje i pozitivno će promijeniti vaš život:
* Bolje ćete se osjećati.
* Ako ste hipertoničar, krvni pritisak će se smanjiti.
* Povišene masnoće u krvi će se smanjiti.
* Ako imate šećernu bolest tipa II, nivo šećera će vam se smanjiti.
* Nećete se znojiti pri najmanjem naporu.
* Samopouzdanje i pokretljivost će vam se povećati.

Kako smanjiti povećanu tjelesnu težinu?
Podsjetimo se da različite vrste hrane posjeduju različitu količinu energije:
Važno je postaviti realan i dostižan cilj. To ćemo postići kombinacijom nekoliko prostih mjera:
* Zdrava i kvalitetna ishrana.
* Ograničite unos masnoća.
* Jedite polako i dobro žvaćite hranu.
* Unesite bar 1/3 ukupnih kalorija za doručak.
* Poslednji obrok unesite pet sati prije odlaska na spavanje.
* Tokom obroka ne uzimajte dodatnu tečnost.
* Jedite manje količine hrane koja bi bila podijeljena na 3-5 obroka na dan.
* Konzumirajte hranu s tanjira.
* Sačinite dnevnik ishrane.
* Popijte 10 čaša vode svakoga dana.
* Nemojte jesti gledajući TV ili listajući novine.
* Posebno je bitno da smanjite na najmanju moguću mjeru unos životinjskih masnoća i bjelančevina, te punomasnog kravljeg mlijeka i proizvoda od njega.

Za mršavljenje je bitno uzdržavati se od svih vrsta alkohola, koji je izuzetno kaloričan i doprinosi debljanju. Zdrava hrana nije gladovanje već promjena životnih navika:
* Preporučuje se znatno smanjenje masnoća, šećera i slatkiša.
* Dobro je da vaši obroci sadrže svježe voće i svježe ili
kuhano povrće.
* Svakoga dana konzumirajte hljeb od integralnih žitarica,
orašasto voće i mahunarke.
* Za piće uzimajte vodu ili niskokalorične napitke.
* Naš organizam je izgrađen od bjelančevina i zato ih
moramo konzumirati.
* Preporučujemo ishranu biljnim bjelančevinama:
Obratimo pažnju na namirnice bogate biljnim vlaknima(celulozom) koje snižavaju nivo masnoća u krvi i spriječavaju na¬stanak raka i srčanih oboljenja. Predlažemo formulu koja će učiniti vaš život lagodnijim:
* 10 novih namirnica u vašoj ishrani biljnog porijekla,
* 20% manji unos hrane,
* 30 minuta dodatne fizičke aktivnosti.
Slijedeće namirnice su izuzetno pogodne za vašu trpezu: heljda, ječam, proso, pšenica, raž, riža i zob. Bitno je podsjetiti se izvrsne ponude različitih žitarica:
Proso je vrlo hranljiva žitarica koja osigurava čovjeku gotovo sve neophodne sastojke za fiziološku ravnotežu organizma. Od minerala u prosu najviše ima: kalijuma, fosfora, magnezijuma i željeza, kao i vitamina iz grupe B.
Proso obnavlja naše ćelije, pomaže u intelektualnom radu, štiti od depresije i umora, utiče na lijep ten i daje zdravu i lijepu kosu.
Heljda je zahvalna žitarica jer uspijeva na različitim zemljištima. Zrno heljde je bogato hranljivim sastojcima, mineralima i vitaminima. Od minerala najviše ima kalija i fosfora. Izuzetno je probavljiva, te osim za mršavljenje koristi se i za probavne smetnje.
U ishranu moramo da vratimo crni hljeb, jer brojke pokazuju mnogostruko veće količine hranljivih sastojaka u crnom hljebu nego u bijelom:
Soja i proizvodi od soje
Soja je kraljica biljne ishrane. Ona se sastoji od velikog procenta proteina visoke biološke vrijednosti, (do 40 % težine suvog zrna) koji sadrže sve esencijalne aminokiseline.
Sadrži lecitin, tj. fosfolipid koji je veoma značajan za normalno funkcionisanje nervnog sistema i doprinosi smanjenju holesterola u krvi. Posebno je bogata vitaminima grupe A i grupe B. Zatim sadrži i vitamine C, D, E i K. Treba naglasiti bogatstvo minerala sojinog zrna: kalijum, sumpor, gvožđe, natrijum, mangan, jod itd.
Od ostalih namirnica izdvajamo blitvu, bob i karfiol. Upotrebljavajte sve vrste voća. Masnoće iz životinjskih namirnica trebalo bi da zamijenimo koštunjavim voćem, kao što su bademi, orasi, lješnjaci i drugo.
Koristeći pravilno ovu formulu 10-20-30, smanjit ćete tjelesnu težinu postepeno i eliminisati mnoge zdravstvene komplikacije. Dr Jensen je rekao: “Mudrost je sposobnost da se otkrije alternativa”.
Fizička aktivnost
Fizička aktivnost ne znači izlaganje velikim fizičkim naporima, već kontinuirano provođenje. Pokušajte sa praktičnim aktivnostima:
Prošetajte svaki dan. Na kraćim relacijama odrecite se automobila, autobusa ili tramvaja – radije hodajte ili vozite bicikl. U trčanju se aktiviraju svi vaši mišići. I svaka sportska aktivnost doprinijet će mršavljenju i održavanju smanjene težine. Za zdravlje je potrebno malo, ali rezultati mogu biti veliki.
Još je Pitagora rekao: ”Izaberi ono najbolje i navika će izabrano uskoro učiniti prijatnim i korisnim”. Poziv da prirodnim metodama izliječimo bolesti upućen je još od Hipokrata, oca medicine: ”Neka vaša hrana bude vaš jedini lijek”!
Strpljenje i upornost su dva najvažnija sredstva u liječenju debljine: strpljivost u prihvatanju neizbježnih poteškoća i istrajnost da u svakom trenutku sarađujete sa ljekarom.
Kineska poslovica keže: “Ko god bio otac bolesti, majka je uvijek loša ishrana”. Uvidjeli smo opasnosti od debljine. Debljina je hronična bolest i treba je shvatiti ozbiljno. Konačno je utvrđeno da debljina ne predstavlja samo prijetnju za naše zdravlje, već i da značajno utiče na očekivano trajanje života.
[to je osoba deblja, to je i njena dužina života kraća. Primjera radi, kod povećane težine za samo 10%, srce je svakoga dana opterećeno sa oko 40 l tekućine više nego inače. Preporučujemo vam promjene životnih navika, kao prvostepenu mjeru spriječavanja i liječenja gojaznosti.

Jednom stvorenu masnu ćeliju vrlo je lako napuniti mašću, ali  je  teško eliminisati mast iz nje. Jedan kilogram masti predstav­lja oko 7 000 suvišno unesenih kalorija. Osobe sa povećanom tjelesnom težinom češće  obolijevaju od sledećih bolesti:

* povećanja krvnog pritiska,

* srčanih bolesti (infarkta i angine pektoris),

* šećerne bolesti,

* masnoća u krvi (holesterola i triglicerida),

* raka (crijeva, dojke, prostate) i

* degenerativnih bolesti zglobova. (osteoartritis)

Posledice debljine mogu biti:

* bolovi u zglobovima i leđima,

* gubitak daha, već pri najmanjem naporu,

* povećano znojenje,

* žučni kamenci,

* proširene vene i

* teškoće sa disanjem u snu. (hrkanje)

 

 

Pri povećanju tjelesne težine dolazi do naglog povećanja rizika od smrtnosti. Znači, što čovjek ima veću tjelesnu težinu, to je opasnost od  prerane smrti veća.(Sl.3)

Najjednostavniji i najneposredniji način procjene gojaznosti jeste upotreba vage. Iako je vagu lako upotrebiti, razlike u visini i građi tijela zahtijevaju primjenu tabele sa posebnim standardima. Dakle, nije dovoljno izmeriti samo težinu, već uporediti  je sa visinom. Zato je potrebno izračunati indeks tjelesne mase (ITM).  ITM se izračunava  tako da se tjelesna težina u kilogramima podijeli sa kvadratom visine tijela u metrima.

Npr. osoba je teška 100 kg i visoka 1,70 m.

Na osnovu ove metode možemo svaku osobu  svrstati u

neku od kategorija:

ITM manji od 25…………. normalna tjelesna težina,

ITM izmedju 25 i 30……..povećana tjelesna težina,

ITM veći od 30…………… debljina.

Indeks tjelesne mase je dobar pokazatelj rizika za nastanak bolesti povezanih sa debljinom.(Sl.4)

Postoji još jedna  posebno jednostavna metoda utvrđivanja povećanja  tjelesne težine, a vrši se mjerenjem  obima struka. Smatra se da  normalan obim struka  ne bi  trebao prelaziti 80 cm za žene, a 94 cm za muškarace.(Sl.5)

Tipovi gojaznosti

Izražene su polne razlike u raspodjeli masnog tkiva. Kod muškaraca se masno tkivo nakuplja u gornjem dijelu tijela, kao npr. u predjelu ramena, prsnog koša i trbuha (muška abdominalana debljina ili debljina u obliku jabuke).(Sl.6)

Kod žena se naprotiv, masno tkivo nakuplja pretežno u do­njem dijelu tijela, kao npr. u predjelu stražnjice i kukovima (tzv. ženska, glutealna debljina ili debljina u obliku kruške). Osnovnu ulogu u preraspodjeli masnog tkiva imaju hormoni.(Sl.7)

Debljinu možemo  podjeliti i prema broju i veličini masnih ćelija na hiperplastičnu, u kojoj je povećan broj masnih ćelija i hipertrofičnu kod koje je povećana veličina masnih ćelija.

Pokazano je da se broj masnih ćelija može najčešće povećati u doba razvoja – intrauterinoj dobi, novorođenačkoj dobi, u prve tri godine života i u pubertetu. Mršavljenjem se ne smanjuje broj masnih ćelija, nego samo njihova veličina.

Etiologija nastanka debljine

Očigledno je da postoje brojni i različiti faktori koji uzrokuju debljinu. Jedan od najčešćih je sasvim sigurno unos kalorijski bogate hrane u organizam. Užurbani način života, neredovni obroci i često uzimanje tzv. “brze hrane” još su neki od faktora, koji pridonose nakupljanju suvišnih kilograma.

Rizični faktor predstavlja i nedovoljna i neredovna fizička aktivnost, odnosno vježbanje. Kada tijelo na taj način ne uspije potrošiti suvišne kalorije, one se jednostavno pohrane u obliku masti. Kao i kod brojnih drugih bolesti, genetika i kod debljine ima značajnu ulogu. Ponekad i psihološki faktori mogu uzrokovati pojavu debljine. Za mnoge ljude jelo predstavlja oblik borbe protiv tuge, ljutnje ili čak dosade.

Takođe, pominjemo i životno doba, kao bitan faktor za povećanje debljine. Godine nose sa sobom povećanje masnih depoa i smanjenje  mišićne mase. To se posebno odnosi na žene, zbog manjka mišićne mase. Mnogo faktora  utiče na pojavu debljine.

Nabrojaćemo neke:

* genetički,

* faktori okoline,

* neurološki i psihološki,

* biohemijski i

* kulturološki i psihosocijalni faktori.

U posebnu grupu dolaze medicinski faktori:

* neliječena hipotireoza,

* cushingov sindrom i

* hipotalamička debljina.

Konzumiranje hrane preko potreba za 1% daje višak od

10 000 kcal/godišnje ili  višak  od 1-2 kg.

ZDRAVSTVENE POSLJEDICE DEBLJINE SU:

* povećanje obolijevanja i smrtnosti,

* smanjena produktivnost,

* povećani troškovi zdravstvene zaštite i

* diskriminacija: socijalna i ekonomska.

Debljina je faktor rizika za mnoge bolesti, tj. debele osobe lakše obolijevaju od sledećih bolesti:

* srčane bolesti,

* šećerna bolest,

* visok krvni pritisak,

* povećane masnoće,

* moždani udar,

* otežano disanje u snu,

* degenerativne bolesti,

* pojava raka,

* žučni kamenci i

* ginekološki poremećaji.

Mnoge bolesti su povezane sa debljinom. Srčane bolesti vrlo često su  uzrokovane i potencirane kod gojaznih osoba. Prema Framingamskoj studiji definisana je opasnost  od debljine, koja je  gotovo identična opasnosti za zdravlje koja prijeti od pušenja.

Porast tjelesne težine zahtijeva pojačan rad srca, koje mora opskrbiti višak tkiva. Pojačan rad srca postiže se povećanjem krvnog pritiska i zapremine krvi, što dovodi do povećanja i proširenja  srčanog mišića u lijevoj komori. Debljina je izuzetno opterećenje za naše srce. Poznato je da 1kg viška masnoća traži od srca dodatnih 4000 metara krvnih žila.

Upravo je ovo značajan faktor rizika za nastanak nagle smrti, ali i drugih srčanih bolesti i komplikacija. Pouzdano je dokazano da je inzulinska otpornost  početni poremećaj, koji dovodi do povećanog krvnog pritiska i povećanja masnoća u krvi.

Inzulinska otpornost ima ključnu ulogu u vezi debljine i nastanka šećerne bolesti, kao i povećanja krvnog pritiska. Glavna karakteristika inzulinske otpornosti jeste smanjenje ulaska šećera u  mišiće i povećano stvaranje masti. Poremećaji koji proizilaze iz debljine su nazvani “smrtonosni kvartet”.

Rizik osobe sa visokim krvnim pritiskom za nastanak moždanog udara je 7 puta veći nego kod populacije sa normalnim pritiskom. Mnoge studije pokazuju  da kod mlađih osoba od 20-40 godina, visok krvni pritisak se javlja 6 puta češće kod debelih, nego kod njihovih vršnjaka normalne tjelesne težine.

Kada govorimo o spriječavanju nastanka te bolesti, mislimo u prvom redu o uklanjanju rizika za nastanak debljine, a to je u prvom redu ishrana. Epidemiološke studije pokazuju povezanost debljine i porasta masnoća u krvi.

Povećane masnoće djeluju kao supstrat za oštećenje zida krvnog suda, a kasnije i za taloženje tih masnoća. Ova dva poremećaja će dovesti do pojave ateroskleroze.  Za kompletnu patologiju veoma je bitan  raspored masnog tkiva. Povećanje masti u predjelu  trbuha, tj. muški tip debljine, više utiče na povećanje masnoća u krvi. (Sl.6,7) Učestalost uzimanja obroka, može takođe uticati na masnoće u krvi. Kod  osoba s normalnom tjelesnom težinom, koje uzimaju više manjih obroka dnevno, koncentracija masnoća u krvi niža je nego u onih koji uzimaju jedan ili dva obroka dnevno.

Zajedno  sa porastom debljine u svijetu raste i učestalost šećerne bolesti tip II, tako da te dvije bolesti čine najčešće metaboličke poremećaje u svijetu. Rizik za nastanak šećerne bolesti eksponencijalno raste s porastom tjelesne težine tj. ITM-a. Rizik je 80 puta veći kod osoba sa ITM preko 40, nego kod osoba sa normalnim ITM-om. Centralna debljina, koja se ispoljava u povećanju obima struka, posebno je opasna. Utvrđeno je da 80% osoba sa dijabetesom  je istovremeno i debelo. Sniženje  5-10% tjelesne težine znatno može popraviti zdravstveno stanje i obolijevanje povezano sa dijabetesom. Pravilna ishrana i fizičke aktivnosti sa najbolja terapija dijabetesa.

Gojaznost i karcinomi

Najnovije studije pokazuju da je oko 60% pacijenata oboljelih od kancera debelog crijeva, uz to i debelo. Rak debelog crijeva i rektuma je treća po učestalosti  zloćudna bolest u svijetu u oba pola. Mnoga istraživanja povezuju ovaj rak sa ishranom bogatom mastima i debljinom.

Veći sadržaj masti u ishrani  dovodi do povećanja anaeroba u crijevima, što doprinosi pretvaranju normalnih žučnih kiselina u tercijarne masne kiseline – posebno litoholnu,  koja ima kancerogeno djelovanje.

Bitno značenje ima i povećanje nivoa inzulina u debljini, koji je faktor rasta  mukoznih ćelija u crijevu, a samim tim pridonosi stvaranju raka. Povećana količina masnoga tkiva povećava nivo hormona estrogena,  koji povećava obolijevanje od  raka. Svaki treći novodijagnostikovani rak je  rak dojke. Četrdeset osam posto oboljelih od karcinoma dojke u postmenopauznom dobu je debelo. Debljina je naročito opasna okolnost za pojavu raka materice, koji se kod debelih žena javlja čak 5 puta češće nego kod žena normalne  težine. Izuzetno je bitna  povezanost debljine i rizika od raka endometrija. Obratimo pažnju na najčešće tumore kod žena i muškaraca, koji su  povezani sa debljinom

Ženska populacija debelih 6 puta češće obolijeva od bolesti žučnog mjehura nego žene normalne težine. Prednosti koje osoba može imati od smanjenja težine za samo 5-10% su ogromne.

Svaki izgubljeni kilogram snižava sistolni pritisak za 2,5 mmHg, a produžuje trajanje života  za 3-4 mjeseca. Tako npr.  kod raka dojke 48% žena je  gojazno, a smatra se da je svaki četvrti rak dojke direktno uzrokovan debljinom. Više od pola slučajeva raka je povezano sa uslovima života. Više od 60% svih  vrsta raka kod žena su posledica  nepravilne ishrane.

Nešto bolja situacija je sa muškom populacijom, ali svakako je i ona alarmantna, jer svaki drugi rak kod muškaraca je povezan sa nepravilnom ishranom. Medicinski izvještaji govore da se šećerna bolest tip II najčešće javlja  kod gojaznih osoba.

Najmanje 80% osoba sa šećernom bolesti je gojazno, što govori o povezanosti debljine i dijabetesa. Klinički značajni poremećaji koji se javljaju u debljini mogu se podijeliti u mehaničke i metaboličke,  iako su brojne komplikacije zapravo njihova kombinacija.(Sl.8)

Debljina se nije pojavila iznenada. Suvišni kilogrami naku­­pljali su se mjesecima i godinama. Zbog toga je i za mršavljenje potrebno vrijeme. Od drastičnog gubitka viška kilograma  važnije je umjereno smanjenje tjelesne težine i njeno trajno održavanje.

Postavite realan i dostižan cilj!

Smanjenje tjelesne težine za samo 5-10% ( 5-10 kg na težinu od 100 kg) i njeno održavanje znatno će poboljšati vaše zdravlje i pozitivno će promijeniti vaš život:

* Bolje ćete se osjećati.

* Ako ste hipertoničar, krvni pritisak će se smanjiti.

* Povišene masnoće u krvi će se smanjiti.

* Ako imate  šećernu bolest tipa II, nivo šećera će vam se smanjiti.

* Nećete se znojiti pri najmanjem naporu.

* Samopouzdanje i pokretljivost će vam se povećati.

 

Kako smanjiti povećanu tjelesnu težinu?

Podsjetimo se da različite vrste hrane posjeduju različitu  količinu energije:

Važno je postaviti realan i dostižan cilj. To ćemo postići kombinacijom nekoliko prostih mjera:

* Zdrava i kvalitetna ishrana.

* Ograničite unos masnoća.

* Jedite polako i dobro žvaćite hranu.

* Unesite bar 1/3  ukupnih kalorija za doručak.

* Poslednji obrok unesite pet sati prije odlaska na  spavanje.

* Tokom obroka ne uzimajte dodatnu tečnost.

* Jedite manje količine hrane koja bi bila podijeljena na 3-5  obroka na dan.

* Konzumirajte hranu s tanjira.

* Sačinite dnevnik ishrane.

* Popijte 10 čaša vode svakoga dana.

* Nemojte jesti gledajući TV ili  listajući novine.

* Posebno je bitno da smanjite na najmanju moguću mjeru unos životinjskih masnoća i bjelančevina, te punomasnog  kravljeg mlijeka i proizvoda od njega.

 

Za mršavljenje je bitno uzdržavati se od svih vrsta alkohola, koji je izuzetno kaloričan i doprinosi debljanju. Zdrava hrana nije gladovanje već promjena životnih navika:

*  Preporučuje se znatno smanjenje masnoća, šećera i slatkiša.

* Dobro je da vaši obroci sadrže svježe voće i svježe ili

kuhano povrće.

* Svakoga dana konzumirajte hljeb od integralnih žitarica,

orašasto voće i mahunarke.

* Za piće uzimajte vodu ili niskokalorične  napitke.

* Naš organizam je izgrađen od bjelančevina i zato ih

moramo konzumirati.

* Preporučujemo ishranu  biljnim bjelančevinama:

Obratimo pažnju na namirnice bogate biljnim vlaknima(celulozom) koje snižavaju nivo masnoća u krvi i spriječavaju na­stanak raka i srčanih oboljenja. Predlažemo formulu koja će učiniti vaš život lagodnijim:

* 10 novih namirnica u vašoj ishrani biljnog porijekla,

* 20% manji unos hrane,

* 30 minuta dodatne fizičke aktivnosti.

Slijedeće namirnice su izuzetno pogodne za vašu trpezu: heljda, ječam, proso, pšenica, raž, riža i zob. Bitno je podsjetiti se izvrsne ponude različitih žitarica:

Proso  je vrlo hranljiva žitarica koja osigurava čovjeku gotovo sve neophodne sastojke za fiziološku ravnotežu organizma. Od minerala u prosu najviše ima:  kalijuma, fosfora, magnezijuma i željeza, kao i vitamina iz grupe B.

Proso obnavlja naše ćelije, pomaže u intelektualnom radu, štiti od depresije i umora, utiče na lijep ten i  daje zdravu i lijepu kosu.

Heljda je zahvalna žitarica jer uspijeva na različitim zemljištima. Zrno heljde je bogato hranljivim sastojcima, mineralima i vitaminima. Od minerala najviše ima kalija i fosfora. Izuzetno je probavljiva, te osim za mršavljenje koristi se i  za probavne smetnje.

U ishranu moramo da vratimo crni hljeb, jer  brojke pokazuju mnogostruko veće količine  hranljivih sastojaka u crnom hljebu nego u bijelom:

Soja i proizvodi od soje

Soja je  kraljica biljne ishrane. Ona se sastoji od velikog procenta proteina visoke biološke vrijednosti, (do 40 % težine suvog zrna) koji sadrže sve esencijalne aminokiseline.

Sadrži lecitin, tj. fosfolipid koji je veoma značajan za normalno funkcionisanje nervnog sistema i doprinosi smanjenju holesterola u krvi. Posebno je  bogata vitaminima grupe A i grupe B. Zatim sadrži i vitamine C, D, E i K. Treba naglasiti bogatstvo minerala sojinog zrna: kalijum, sumpor, gvožđe, natrijum, mangan, jod itd.

Od ostalih namirnica izdvajamo blitvu, bob i karfiol. Upotrebljavajte sve vrste  voća. Masnoće iz životinjskih namirnica trebalo bi da zamijenimo koštunjavim voćem, kao što su bademi, orasi, lješnjaci  i drugo.

Koristeći pravilno ovu formulu 10-20-30, smanjit ćete tjelesnu težinu postepeno i eliminisati mnoge zdravstvene komplikacije. Dr Jensen je rekao:  “Mudrost je sposobnost da se otkrije alternativa”.

Fizička aktivnost

Fizička aktivnost ne znači izlaganje velikim fizičkim naporima, već kontinuirano provođenje. Pokušajte sa praktičnim aktivnostima:

Prošetajte svaki dan. Na kraćim relacijama odrecite se automobila, autobusa ili tramvaja – radije hodajte ili vozite bicikl. U trčanju se aktiviraju svi vaši mišići. I svaka sportska aktivnost doprinijet će mršavljenju i održavanju smanjene težine. Za zdravlje je potrebno malo, ali rezultati mogu biti veliki.

Još je Pitagora rekao: ”Izaberi ono najbolje i navika će izabrano uskoro učiniti prijatnim i korisnim”. Poziv da prirodnim metodama izliječimo bolesti upućen je još od Hipokrata, oca medicine: ”Neka vaša hrana bude vaš jedini lijek”!

Strpljenje i upornost su dva najvažnija sredstva u liječenju debljine: strpljivost u prihvatanju neizbježnih poteškoća i istrajnost da u svakom trenutku sarađujete sa ljekarom.

Kineska poslovica keže: “Ko god  bio otac bolesti, majka je uvijek loša ishrana”. Uvidjeli smo opasnosti od debljine. Debljina je hronična bolest i treba je shvatiti ozbiljno. Konačno je utvrđeno da debljina ne predstavlja samo prijetnju za naše zdravlje, već i da značajno utiče na očekivano trajanje života.

Što je osoba deblja,  to je i njena dužina života kraća. Primjera radi, kod povećane težine za samo 10%, srce je svakoga dana opterećeno sa oko 40 l tekućine više nego inače. Preporučujemo vam  promjene životnih navika, kao prvostepenu mjeru spriječavanja i liječenja gojaznosti.