
NAUKA: VIŠE NOVCA NE DONOSI SREĆU
Različite studije sprovedene u posljednje dvije decenije nedvosmisleno su pokazale negativnu korelaciju između aspiracija (težnji) ka finansijskom uspjehu i opšteg životnog blagostanja. Drugim riječima, što više jurimo za parama sve smo manje zadovoljni svojim životom u cjelosti. U narednim redovima prikazaćemo određene zaključke različitih studija sprovedenih uglavnom u SAD, tako da ih treba posmatrati uz određeni oprez zbog, kod nas različitih kulturoloških obrazaca. Ipak, prikazi su više nego ilustrativni i u velikoj mjeri se mogu primijeniti i kod nas.
Tako je u studiji Čana i Džozefa (1992) utvrđena negativna korelacija između težnji za finansijskim uspjehom i sreće; Ričins i Doson (1992) su u studiji o potrošačima utvrdili da je materijalizam u negativnoj vezi sa opštim životnim zadovoljstvom; slično tome sve-američko istraživanje Dajnera i Oišija (2000) na uzorku univerziteskih studenata pokazalo je takođe negativnu korelaciju između vrednovanja važnosti novca u životu osobe sa njenim osjećajem zadovoljstva u životu, jedno drugo istraživanje Borousa i Rindflajka (2002) utvrdila je je negativnu korelaciju između sreće i materijalizma. U longitudinalnoj (vremenski dugotrajnoj) studiji koju su sproveli Nikerson i saradnici (2003) potvrđena je negativna veza između težnji ka postizanju finansijskog bogatstva sa životnim zadovoljstvom kada se porede stavovi odraslih osoba koje su učestvovali u studiranju dok su studirali prije čak 19 godina.
Obratićemo pažnju ne tekst Nikersona i saradnika, ‘Financial aspirations, financial success, and overall life satisfaction – who and how?’ objavljenom 2008 godine u ‘Journal of Happiness Studies’. Nikerson i saradnici su u ovoj studiji – koja je imala za cilj da rafiniše već postojeću sličnu studiju iz 2003 godine – utvrđivali ko (kakvi psihološki tipovi) teže ostvarivanju finansijskog uspjeha i kako se postiže finansijski uspjeh.
Istraživači su utvrdili negativnu korelaciju između finansijskog uspjeha i opšteg društvenog blagostanja.
Poučna priča:
Seljak, po imenu Pahomije, uvjeren je da će postići veliki uspjeh kada konačno stekne toliko zemlje koliko je imaju veleposjednici, najveća elita ruskog plemstva. To je njegov cilj. Došao je dan kada je dobio začuđujuću ponudu – biće nagrađen, bez ikakvog troška, tolikom zemljom koliko može da obuhvati trčeći u jednom danu od izlaska do zalaska sunca.
Pahomije prodade sve svoje vrijedne stvari samo da bi stigao do tog udaljenog mjesta odakle je stigla ta velikodušna ponuda. Poslije mnogo nevolja on stiže i uredi da već sutradan ostvari svoju veliku priliku.
Od početka Pahomije je počeo da trči opasnom brzinom. Jureći po blistavom jutarnjem suncu, njegov cilj mu je neprestano bio pred očima. Trčao je po nesnosnoj vrućini ne gledajući ni lijevo ni desno. Cijelog dana nastavio je istim tempom, ne zaustavljajući se ni zbog jela, ni zbog pića, ni zbog odmora. Sa svakim korakom, njegov posjed je postajao sve veći. Konačno, kada sunce zađe iza horizonta i mrak prekri zemlju, Pahomije posrćući dođe do kraja. Pobjeda! Njegov cilj je bio ostvaren. Uspjeh.
A onda, sa poslednjim korakom, Pahomije pade mrtav od iscrpljenosti. Sve što mu je od zemlje sada trebalo, bilo je onih dva metra iznad njega.
Lav Tolstoj
Sorry, the comment form is closed at this time.