Debljinu ili gojaznost opisujemo kao povećano nakupljanje masti u tijelu, sa tendencijom da ozbiljno ugrozi i naruši zdravlje. Debljina je hronična bolest koja poprima epidemijske razmjere i prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije postaje vodeći problem javnoga zdravstva u novom milenijumu. Alarmantni su podaci da u razvijenim zemljama od gojaznosti boluje gotovo trećina odraslog stanovništva i čak petina djece. Ona se javlja kada je energetski unos (hrana) mnogo veći od energetske potrošnje (fiziološke funkcije, fizička aktivnost). Ljudska vrsta počela je patiti od viška kilograma, tek kad je osigurano dovoljno hrane i vremena za ljenčarenje, zbog neravnoteže između unosa i potrošnje energije. Debljina je ozbiljna bolest koja izaziva mnoge komplikacije, zbog čega se smanjuje kvalitet života, radna sposobnost i životni vijek. Debljina ugrožava zdravlje i vodi u bolest. Trenutne procjene su da preko 300 000 ljudi godišnje umre od gojaznosti i njom izazvanih komplikacija. Debljina se javlja kada u tijelu postoji velik broj masnih ćelija, odnosno kada su te ćelije prepunjene. U nekim su slučajevima prisutna oba ta uzroka. Dugo vremena se smatralo da odrasle osobe ne mogu stvarati nove masne ćelije, te da je njihov broj konačan i stvoren u mlađoj dobi. Danas znamo da i kod odraslih mogu nastati nove masne ćelije, kada stare postanu prepunjene mašću. Odrasla osoba prosječne tjelesne težine ima u svome tijelu preko 30 milijardi masnih ćelija. Debele osobe mogu imati više od 100, ponekad čak i do 200 milijardi masnih ćelija. Pretpostavka je da se stvoreni broj masnih ćelija ne može smanjivati, pa je upravo to i jedan od razloga zašto debele osobe najčešće imaju problema s održavanjem normalne tjelesne težine, tokom čitavog života. Jednom stvorenu masnu ćeliju vrlo je lako napuniti mašću, ali je teško eliminisati mast iz nje. Jedan kilogram masti predstavlja oko 7 000 suvišno unesenih kalorija. Osobe sa povećanom tjelesnom težinom češće obolijevaju od sledećih bolesti: * povećanja krvnog pritiska, * srčanih bolesti (infarkta i angine pektoris), * šećerne bolesti, * masnoća u krvi (holesterola i triglicerida), * raka (crijeva, dojke, prostate) i * degenerativnih bolesti zglobova. (osteoartritis) Posledice debljine mogu biti: * bolovi u zglobovima i leđima, * gubitak daha, već pri najmanjem naporu, * povećano znojenje, * žučni kamenci, * proširene vene i * teškoće sa disanjem u snu. (hrkanje) Pri povećanju tjelesne težine dolazi do naglog povećanja rizika od smrtnosti. Znači, što čovjek ima veću tjelesnu težinu, to je opasnost od prerane smrti veća. Najjednostavniji i najneposredniji način procjene gojaznosti jeste upotreba vage. Iako je vagu lako upotrebiti, razlike u visini i građi tijela zahtijevaju primjenu tabele sa posebnim standardima. Dakle, nije dovoljno izmeriti samo težinu, već uporediti je sa visinom. Zato je potrebno izračunati indeks tjelesne mase (ITM). ITM se izračunava tako da se tjelesna težina u kilogramima podijeli sa kvadratom visine tijela u metrima. Npr. osoba je teška 100 kg i visoka 1,70 m. Na osnovu ove metode možemo svaku osobu svrstati u neku od kategorija: Normalna tjelesna težina predstavlja ITM manji od 25 . ITM izmedju 25 i 30 predstavlja povećanu tjelesnu težinu, ITM veći od 30 tretira se kao gojaznost.
ZAŠTO SE BOJIMO KALORIJA?
