JEDNO TIJELO – DVA BIĆA

Možemo slobodno da kažemo da u našem tijelu postoje dva bića. Jedno biće koje nas vodi ka dobru, a drugo biće koje nas upućuje na zlo. Mi smo svi osjetili onu grižu savjesti kada nešto činimo što je loše. To je ono šesto čulo koje mi imamo. Ako zelenu travu pogazite nekoliko puta ona će ponovo da izraste. Međutim, ukoliko je gazite desetine puta, trajno će biti uništena. Tako i naša savjest. Ako je konstantno zanemarujemo, onda više nećemo ni imati tog šestog čula. To stanje ponekad vidimo kod ljudi koji su izgubili savjest. Oni su pali na životinjski nivo. Vrlo dobra ilustracija je ona o dvije zvijeri.

Zamislite dvije divlje životinje u cirkuskoj areni koje se bore na život ili smrt. Iznenada ih razdvojimo u odvojene kaveze. Jednu hranimo nekoliko puta na dan. A drugu, jadnicu, ostavljamo bez hrane. Nakon mjesec dana dovedemo ih opet u arenu da se bore. Koja će pobijediti? Dvije zvijeri jesu dvije različite naše prirode. Mi imamo dva bića ili dvije prirode koja se bore u nama. Koja će pobijediti? Koja će preuzeti nadzor u našem životu? Vi znate odgovor – ona koja prima bolju hranu bit će zdravija i snažnija. Kako možemo hraniti ova dva bića? Sve što ulazi u ljudski um preko naših pet čula jeste hrana za jednu ili drugu prirodu, tj. biće. TV i video programi koje gledamo, muzika koju slušamo, knjige i časopisi koje čitamo, razgovori koje vodimo, sve to čini vid hrane za jednu od ove dvije prirode. Jedna od njih će uvijek biti bolje hranjena od druge. Cilj je izgladnjeti staro biće, dok ćemo duhovnom biću pružiti najbolju ishranu.

Kako hraniti duhovno biće?  Čitanjem duhovne literature, molitvom, postom i pomaganjem drugima. Zavisno od toga kako naše biće hra­nimo, takvi ćemo i postati.
Zakon  ljudske prirode glasi: postajemo onakvi kakve su naše misli  i pretvaramo se u ono što gledamo. Da li ko od nas živi na hljebu, starom tri mje­seca? Svakako da ne. A mnogi od nas žive na duho­vnom hljebu koji je već davno uhvatio plijesan. Mi želimo duhovnu regeneraciju i  pro­mi­­­jenu toka naših misli. Ali to je Sizifov posao. Sveta knjiga kaže: “Može li ris promijeniti šare svoje? Može li Etiopljanin promijeniti boju kože svoje?”  “Ne može”, kaže pisac. “Možete li vi zli bu­du­ći činiti dobro?” Odgovor je ne. U svakom od ova tri slučaja. Da li se geni mogu promijeniti? Ne mogu. Može li Etiopljanin-crnac postati bijel čovjek? Ne može. Zato što je to genetski determinisano. Može li ris promijeniti svoje šare? Ne može, jer je i to genetski determinisano. Može­mo li mi zli budući po prirodi činiti dobro?  Odgovor je: Ne.

Postavlja se pitanje: šta nam je činiti?

Jedina mogućnost jeste natprirodna intervencija. Činjenica je da smo se odvojili od Tvorca prije 6000 godina. Ljudi su željeli da žive autonomno.  Ali to je dovelo do mentalne i fizičke degradacije. Jedina mogućnost je da zlo, koje se multiplicira i umnožava, odstrani Viša sila. Mi moramo da tražimo natprirodnu intervenciju da bi On promijenio ono naše iskvareno zlo biće i da bi nam podario drugu prirodu. Pozivam vas da uradite eksperiment kod kuće. Svako od vas može napraviti taj eksperiment. Nije skup. Potražimo pomoć od tog natpriro­dnog bića. Dozvolimo da se uključi u naš život. On je spreman da nam ukaže na naše promašene staze.

Savršena struktura ljudskog tijela, imunitet, kardiovaskularni sistem, pluća i ostali organi, koji ne mogu funkcionisati bez spoljne koordinacije, pokazuju da je Tvorac zainteresovan za nas. Neki ljudi misle da je Tvorac stvorio svijet i  onda ga zaboravio. Oni ga prihvataju kao apstraktnog Stvoritelja, ali istovremeno smatraju da njegovo postojanje nema nikakvog udijela u njihovom životu. Za njih je On daleka filozofska apstrakcija. Kada je Tvorac sebe predstavljao rekao je: “Ja sam te izveo iz zemlje egipatske, iz doma ropskoga”. On nam je rekao da je uključen u sva ljudska dešavanja i da ga i te kako zanima sve ono što radimo. Za Jevreje, On nije bio puka apstrakcija, već stvarni Izbavitelj. I danas se može reći, za onog ko ne prihvata da Tvorca zanima sve što se dešava u životu čovjeka, da nije istinski religiozan.

Ovaj vakum u religijskim shvatanjima  je nastao, jer se izgubila konekcija između čovjeka i Tvorca. Pozivam vas da uspostavite samo na par minuta tu zaboravljenu vezu kako bi Tvorac mogao da se umiješa u vaš život. Zahvaljujući višim strukturama mo­zga kao prijemnikom  možemo utvrditi šta Tvorac želi da nam kaže i koja je naša uloga na planeti Zemlji. Ljudska priroda je baždarena za jedinu refe­rentnu tačku koja prenosi Stvo­rite­lje­vu misao za čovjeka. Tu referentnu tačku nalazimo u Hristovom životu.